Kineziterapija je vrsta fizikalne terapije koja se karakteriše korišćenjem pokreta kao metode lečenja. Kineziterapija zahteva aktivno učestvovanje bolesnika u procesu lečenja i omogućava uspostavljanje adekvatnog funkcionisanja, rehabilitaciju i osposobljavanje bolesnika nakon različitih povreda i bolesti. Kineziterapija kao deo fizikalne terapije predstavlja jedan od najvažnijh aspekata medicinske rehabilitacije. Bez kineziterapije se ne može zamisliti lečenje povreda u rehabilitaciji.
Ona se bavi primenom sistematizovanih pokreta pojedinih delova tela ili celog tela u vidu vežbi radi očuvanja, uspostavljanja, razvijanja i zamene funkcija lokomotornog aparata, kao i organa i sistema koji su u funkcionalnoj vezi sa lokomocijom.
Cilj kineziterapije je maksimalno iskorišćavanje svih potencijala tretiranog pacijenta sa akcentom na optimalni mogoći oporavak oštećene funkcije lokomotornog aparata.
Indikacije:
- U sklopu rehabilitacije i lečenja ortopedskih bolesti (iščašenja, uganuća preloma, povreda), neuroloških bolesti (povrede mozga, kičmene moždine) i reumatoloških bolesti.
- U sklopu lečenja skolioze, kifoze, ravnih stopala (korektivne vežbe).
- Kod sportskih povreda i rehabilitacije sportista.
- U okviru fizikalne terapije u pedijatriji.
Sprečavanje (prevencija) osteoporoze, hroničnih problema u vratnoj i lumbalnoj regiji usled nepravilnog držanja, poboljšanja psihofizičkog, socijalnog i mentalnog zdravlja.
Kineziterapija se moze izvoditu pomoću:
- Aktivnih vežbi - predstavljaju rezultat voljne mišićne aktivnosti i one čine najvažniji deo kineziterapije. One obezbeđuju kako motornu edukaciju tako i reedukaciju pacijenta. Aktivne vežbe predstavljaju samostalnu kontrakciju mišića, kada bolesnik može samostalno da kontrakuje svoje mišiće i vrši pun obim pokreta.
- Pasivnih vežbi - rade se kada osoba ne može da kontrakuje tj. pokrene svoje mišiće pa terapeut obavlja pokrete u zglobu bez aktivacije mišića bolesnika.
Vežbe povoljno utiču na apetit i san, pomažu odbrambene snage organizma i stimuliše mehanizme zarastanja. Refleksno dejstvo kineziterapije ima uticaj tako da vežbanje jednog segmenta izaziva refleksno povećanje cirkulacije krvi i metabolizma u drugom kontralateralnom segmentu tela, čak i kad taj deo tela miruje. Lokalno dejstvo kineziterapije odlikuje se poboljšanjem smanjenih i oslabljenih funkcionalnih sposobnosti lokomotornog aparata.
Primena kineziterapije dovodi do:
- Povećanja obima pokreta
- Povećanja snage
- Povećanja brzine
- Poboljsšnja kordinacije
- Poboljšanja cirkulacije
- Smanjenje bola
- Poboljšanje funkcije disajnih organa, nervnog sistema i organa za varenje
- Stvaranje pravilne šeme pokreta i motoričke aktivnosti