Kineziterapija je vrsta  fizikalne terapije koja se karakteriše korišćenjem pokreta kao metode lečenja. Kineziterapija zahteva aktivno učestvovanje bolesnika u procesu  lečenja i omogućava uspostavljanje adekvatnog funkcionisanja, rehabilitaciju i osposobljavanje bolesnika nakon različitih povreda i  bolesti. Kineziterapija kao deo fizikalne terapije predstavlja jedan od najvažnijh aspekata medicinske rehabilitacije. Bez kineziterapije se ne može zamisliti lečenje povreda u rehabilitaciji.

Ona se bavi primenom sistematizovanih pokreta pojedinih delova tela ili celog tela u vidu vežbi radi očuvanja, uspostavljanja, razvijanja i zamene funkcija lokomotornog aparata, kao i organa i sistema koji su u funkcionalnoj vezi sa lokomocijom.

Cilj kineziterapije je maksimalno iskorišćavanje svih potencijala tretiranog pacijenta sa akcentom na optimalni mogoći oporavak oštećene funkcije lokomotornog aparata.

Indikacije:

  • U sklopu rehabilitacije i lečenja ortopedskih bolesti (iščašenja,  uganuća preloma, povreda), neuroloških bolesti (povrede mozga, kičmene  moždine) i reumatoloških bolesti.
  • U sklopu lečenja skolioze, kifoze, ravnih stopala (korektivne vežbe). 
  • Kod sportskih povreda i rehabilitacije sportista.
  • U okviru fizikalne terapije u pedijatriji.

Sprečavanje (prevencija) osteoporoze, hroničnih problema u vratnoj i lumbalnoj regiji usled nepravilnog držanja, poboljšanja psihofizičkog, socijalnog i mentalnog  zdravlja.

Kineziterapija se moze izvoditu pomoću:

  • Aktivnih vežbi - predstavljaju rezultat voljne mišićne aktivnosti i one čine najvažniji deo kineziterapije. One obezbeđuju kako motornu edukaciju tako i reedukaciju pacijenta.  Aktivne vežbe predstavljaju samostalnu kontrakciju mišića, kada bolesnik može samostalno da kontrakuje svoje mišiće i vrši pun obim pokreta.
  • Pasivnih vežbi - rade se kada osoba ne može da kontrakuje tj. pokrene svoje mišiće pa terapeut obavlja pokrete u zglobu bez aktivacije mišića bolesnika.

Vežbe povoljno utiču na apetit i san, pomažu odbrambene snage organizma i stimuliše mehanizme zarastanja. Refleksno dejstvo kineziterapije ima uticaj tako da vežbanje jednog segmenta izaziva refleksno povećanje cirkulacije krvi i metabolizma u drugom kontralateralnom segmentu  tela, čak i kad taj deo tela miruje. Lokalno dejstvo kineziterapije odlikuje se poboljšanjem smanjenih i oslabljenih funkcionalnih sposobnosti lokomotornog aparata.

Primena kineziterapije dovodi do:

  • Povećanja obima pokreta
  • Povećanja snage
  • Povećanja brzine
  • Poboljsšnja kordinacije
  • Poboljšanja cirkulacije
  • Smanjenje bola
  • Poboljšanje funkcije disajnih organa, nervnog sistema i organa za varenje
  • Stvaranje pravilne šeme pokreta i motoričke aktivnosti